Istorija srpskog srednjevekovnog manastira ravanica kod Ćuprije je usko vezana za srpski narod pred Kosovski boj, ali i njegovu potonju istoriju. U srednjevekovnoj Srbiji se naročito vodilo računa o biranju lokacije na kojoj će se podići manastir, pa je tako bilo i za manastir Ravanicu kod Ćuprije. Daleke 1375. godine je Državni sabor tadašnje Srbije doneo odluku da se podigne zadužbina velikog srpskog cara Lazara Hrebeljanovića i da u toj zadužbini bude i sahranjen.
Kako je odlučeno da manastir Ravanica kod Ćuprije bude podignut u dolini, nadomak istoimene reke, po kojoj i dobija naziv, a ispod Kučajskih planina, bilo je neophodno da se podignu visoki bedemi koji će ga štititi.
Manastirski kompleks je bio sačinjen od glavne crkve posvećene Vaznesenju Gospodnjem, konaka, trpezarije i drugih pomoćnih obejkata, a smatra se da je bio opasan bedemima sa ukupno sedam kula.
Postoji čak i epska narodna pesma koja opsiuje zidanje manastira Ravanica, mada ne postoje dokazi da je potpuno istinita. Pretpostavlja se da je za gradnju zadužbine cara Lazara bio zadužen čuveni Rade Neimar, koji je opevan i u pomenutoj narodnoj pesmi. Na jednoj od tih sedam kula, za koju se smatra da je nosila naziv Lazareva kula, otkriven je i natpis izrađen od cigala, na kome je ostalo zabeleženo čija je zadužbina manastir Ravanica kod Ćuprije : ” Lazar, ktitor ovog svetog mesta.”